Što je za vas stres?
Formalno gledajući, Webster riječnik definira stres kao silu koja djeluje kada jedno tijelo ili dio tijela pritišće, povlači, gura ili nastoji stisnuti drugo tijelo ili dijelove tijela ili deformacija uzrokovana takvom silom u tijelu. Ostala objašnjenja kažu da je stres fizički, kemijski ili emocionalni čimbenik koji uzrokuje tjelesnu ili mentalnu napetost i može biti čimbenik uzroka bolesti. Definira se i kao stanje tjelesne ili mentalne napetosti koje je posljedica čimbenika koji imaju tendenciju mijenjanja postojeće ravnoteže, npr. stresa povezanog s poslom.
O stresu najčešće govorimo u kontekstu: “Tako sam pod stresom!” ili “Ovaj posao me izlaže stresu!” Kada kažemo da se osjećamo “pod stresom”, često mislimo na naše emocionalno stanje – konkretno određene faktore u našem životu koji nam uzrokuje fizičku ili psihičku napetost.
Ponekad može biti vrlo jednostavno previdjeti fizičke faktore stresa, osobito nakon što smo na njih navikli. Na primjer, kada stojimo s najvećim dijelom svoje težine na jednoj nozi, ta strana tijela postaje pod stresom jer je sila koja djeluje na tu stranu tijela veća od one koja djeluje na nuprotnoj strani. Zapravo, nismo svjesni većine stresa kojem je naše tijelo podvrgnuto.
Odgovor na stres ne dolazi uvijek iz “loše” situacije. Stres također može biti uzrokovan pozitivnim iskustvima, što je poznato kao eustres (za razliku od distresa). Naša tijela doživljavaju isto toliko stresa zbog brige oko ispita kao i kad se zaljubimo. U biti, stres je svaka reakcija na percepciju koja zahtijeva prilagodbu/promjenu u tijelu, a nužna je za preživljavanje (1). Naše je tijelo neprestano pod stresom jer naše unutarnje i vanjsko okruženje fluktuira, a tijelo radi na održavanju homeostaze, stanja fiziološke ravnoteže koje omogućuje našim stanicama da ostanu stabilne unatoč vanjskim fluktuacijama i promjenama. Kada tijelo nije u stanju održati tu homeostazu, počinjemo primjećivati učinke stresa na naše fizičko tijelo, posebno na živčani sustav, a time i na naše ponašanje, misli i emocije.
Kako mi doživljavamo stres?
Kada živčani sustav interpretira situaciju kao stresnu, aktivira se simpatički živčani sustav (SŽS). Prilikom aktivacije SŽS srž nadbubrežne žlijezde otpušta neurotransmitere adrenalin i noradrenalin. Ovi hormoni uzrokuju reakciju borbe ili bijega (tekst Živčani sustav 1.dio).
Oslobađanje adrenalina i noradrenalina uzrokuje nekoliko promjena u tijelu: otkucaji srca se ubrzavaju, dah se ubrzava, krvni tlak raste, glikogen (pohranjena energija) se izvlači iz skladišta i pretvara u glukozu, a bronhiole pluća se počnu proširivati. Sve se to događa vrlo brzo – nekoliko minuta nakon što uočimo stresnu situaciju.
Drugi dio nadbubrežne žlijezde – korteks ili vanjsko tkivo nadbubrežne žlijezde – luči različite hormone kao odgovor na stres, uključujući kortizol. Receptori za kortizol nalaze se u gotovo svakom tkivu tijela tako da se stres uistinu osjeća posvuda. Kortizol je odgovoran za mnoge fiziološke promjene koje bi bile korisne ako bismo se npr. morali boriti za život ili bježati, ali nisu toliko korisne kada se vozimo u prometnoj gužvi iznervirani oko popisa obaveza koje trebmo odraditi. Kortizol oslobađa komadiće proteina iz naših mišića i drugih tkiva kako bi oslobodio aminokiseline tako da jetra može nastaviti proizvoditi glukozu i održavati šećer u krvi povišenim. Na taj način mozak i srce dobivaju više šećera od ostatka tijela, što omogućuje kontinuiranu fizičku aktivnost i fokus (2).
U prvih sat vremena nakon otpuštanja kortizola, stimulira se imunološki sustav (kako bi se tijelo pripremilo oduprijeti se traumi, infekciji i krvarenju). Međutim, nakon tog vremenskog razdoblja dolazi do smanjenja imunološke aktivnosti i tijelo počinje slabije reagirati na imunološke izazove i stvara manje važnih imunoloških stanica kao što su makrofagi i T-stanice (3).
Kada stres postane kroničan (kada je tijelo dugoročno izloženo hormonima stresa), naša percepcija “stvarnosti” može se promijeniti, uzrokujući da budemo hiper-budni i tako doživljavamo više stresa, stvarajući ciklus koji se „sam hrani”. Zbog te povratne sprege, kronični stres može uzrokovati tjeskobu, depresiju, gubitak ili dobivanje na težini, umor, poremećaj sna, inzulinsku rezistenciju i hipertenziju. Od kroničnog stresa možemo ući u stanje u kojem smo manje sposobni održavati homeostazu u tijelu kada se promijeni okolina oko nas (4).
Uz sve navedeno, tijelo može podnijeti određenu količinu stresa. Zato simpatički živčani sustav i postoji! Upravo kada ta grana autonomnog živčanog sustava postane kronično dominantna, prijeti nam opasnost od bolesti koje mogu biti uzrokovane ili pogoršane kroničnim stresom. Iako je moderni život možda prepun stresora, postoji mnogo toga što možemo učiniti kako bismo se vratili u stanje parasimpatikusa, povećali svoju otpornost na stres i rjeđe ovisili o načinu borbe ili bijega!
Adaptogeni – mogu li nas zaista adaptirati na učestale promjene?
Osim već spomenute veze osi mozga i crijeva te doprinosa pre i probiotičkih komponenata hrane adaptaciji na stres, klasa biljaka zvanih adaptogeni omogućuju tijelu da se učinkovitije prilagodi stresu i održi homeostazu. Prema D. Winstonu i S. Maimesu adaptogeni mogu poboljšati otpornost i oporavak od stresora, općenito su sigurni za većinu ljudi, imaju nespecifičnu aktivnost (umjesto da utječu na jedno područje tijela, imaju opći učinak na povećanje otpornosti na stresore na tijelu kao cjelini).
Adaptogeni rade na održavanju naših rezervi energije, poboljšavajući proces oporavka od kroničnog stresa (a obično i drugih stanja). Većina adaptogena je također imunomodulirajuća (toniziraju i uspostavljaju ravnotežu u imunološkom sustavu) i antioksidativna (pomažu neutralizirati potencijalno štetne agense, kao što su slobodni radikali pa se često smatraju korisnima i u obrani od mutacija i oštećena stanica).
Adaptogena svojstva nalaze se prvenstveno u korijenima biljnih adaptogena npr. korijen ashwagandhe (Withania somnifera), korijena Eleutera – sibirskog ginsenga (Eleutherococcus senticosus) te mnogih drugih. Ponekad (rijeđe) se nalaze i u bobicama i nadzemnim dijelovima kao kod – bobica šisandre (Schisandra chinensis) i nadzemnih dijelova tulsija (Ocimum tenuiflorum).
To znači da zapravo ne možete staviti vrećicu čaja s adaptogenima u šalicu, preliti je vrućom vodom i riješiti problem. Adaptogeni traže od nas da stanemo i odvojimo vrijeme da napravimo dekokciju (korijen / kora / bobice kuhane u vodi 20 minuta ili više) ili da korijen u prahu pomiješamo s hranom ili pićem. Stres mnoge od nas često sprječava da tijekom dana odvojimo neko vrijeme za sebe, no adaptogene biljke nas potiču da pronađemo barem određenu količinu vremena za brigu o svojim potrebama.
Većina adaptogena vrlo je slična hrani i ima ugodan okus te se lako može uključiti u prehranu—čak i kuhati u jušnom temeljcu za hranjivu juhu koja smanjuje stres!
Individualnost u stresu
Svatko od nas ima tendenciju zadržavanja stresa u različitim dijelovima našeg tijela – ponekad su vam napeta ramena, nekad vas muče crijeva, ubrzava vam srce…svako zasebno posjeduje afinitet prema “nositeljima stresa” u našem tijelu! Sukladno tome, rješenje u kontekstu potpore biljkama i probioticima neće biti isto za svaku osobu.
Aktivnosti koje su dokumentirane kao pomoć u reguliranju stresa uključuju tjelovježbu, vruće i hladne kupke, vježbe disanja, maženje s kućnim ljubimcima ili prijateljima, jogu, meditaciju, psihoterapiju ili razgovor s bliskom osobom, masažu, boravak u prirodi i spavanje. Isprobajte onu koja najviše odgovara vašoj osobnosti i afinitetima kako bi smanjili svoju percepciju stresa i prešli sa simpatičke na parasimpatičku dominaciju.
Naši moderni životi prepuni su fizičkog, mentalnog i emocionalnog stresa – bilo da je riječ o brzom ritmu dana, neprestanoj bujici informacija, radnim zahtjevima, financijskim brigama, želji za održavanjem veza, nedostatkom sna / tjelovježbe – ili kombinaciji navedenog. Nema čarobnog štapića, no kombinacija pravilne prehrane, dodataka prehrani ako je potrebno, primjerenog disanja, kretanja, tjelovježbe i sna, provođenja vremena s voljenima, održavanja veze s prirodom i čvrstim granicama prema samome sebi mogu zajedno pomoći stvaranju nježnog ali učinkovitog sustava podrške!
Literatura:
(1) Sapolsky, R. (2004).; Why zebras don’t get ulcers: The acclaimed guide to stress, stress-related diseases, and coping. New York, NY: Henry Holt & Co.
(2) Tsigos, C., Kyrou, I., Kassi, E., & Chrousos, G.P. (2016); Stress, endocrine physiology and pathophysiology. South Dartmouth, MA: MDText.com, Inc.
(3) Jefferies, W.M. (1991). Cortisol and immunity; Medical Hypotheses, 34(3), 198-208.
(4) Herman, J.P., McKlveen, J.M., Ghosal, S., Kopp, B., Wulsin, A., Makinson, R., … Myers, B. (2016). Regulation of the hypothalamic-pituitary-adrenocortical stress response; Comprehensive Physiology, 6(2), 603–621. http://doi.org/10.1002/cphy.c150015
(5) Enders, G. (2015).; The inside story of our body’s most underrated organ; Berkeley, CA: Greystone Books
(6) Vida Demarin, Sanja Toljan i suradnici; Klinička psihoneuroendokrinoimunologija – PNEI, 2020., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
(7) Arthur C. Guyton, John E. Hall: Medicinska fiziologija (udžbenik), 2012, Medicinska naklada
(8) Merriam-Webster. (2017). Stress; https://www.merriam-webster.com/dictionary/stress
