Mnogi znanstvenici tvrde da put do zdravlja počinje u probavnom sustavu. Meta istraživanja koja se kontinuirano objavljuju i nadopunjuju dokazuju ono što je Hipokrat znao prije gotovo 2000 godina kada je rekao da “sve bolesti počinju u crijevima”. Naizgled se ova teza čini prilično jednostavnom – jedemo namirnice, upijamo makro i mikro nutrijente, primamo energiju, izbacujemo otpad i nastavljamo svojim normalnim putem. Međutim, kao što se da naslutiti, probavni sustav je veoma složen i osjetljiv mehanizam i postoje mnogi razlozi zašto baš održavanje dobrog probavnog sustava održava i naše cijelo tijelo u ravnoteži.
Apsorpcija hranjivih tvari i izlučivanje otpadnih stvari
Svi mi želimo imati dovoljno energije da uspješno kročimo kroz radne zadatke i održavamo optimalnu funkciju tijela. Međutim, bez odgovarajuće apsorpcije hranjivih tvari koje jedemo, tijelo ne može stvoriti potrebnu energiju. Kada je probavni sustav ugrožen, naše stanice i tkiva mogu dobiti nedovoljno hranjiva i kao rezultat toga možemo imati nisku energiju u toku dana. Zbog niza čimbenika, poput gastrointestinalne neravnoteže ili bolesti, nepravilnog žvakanja ili prehrane pod utjecajem stresa, mnogi od nas ne apsorbiraju pravilno sve hranjive tvari koje konzumiraju.
Zdrav gastrointestinalni trakt može učinkovito osloboditi tijelo nepotrebnih tj. štetnih tvari. Međutim, ako je tkivo crijeva ugroženo, moguće je ponovo reapsorbirati otpadni materijal – koji je trebao biti izlučen našim fecesom i koji može završiti u našoj krvi ili tjelesnim tkivima. Zdrav rad crijeva smanjuje količinu neželjenog materijala koji ulazi u krv i tjelesna tkiva (i potencijalno opterećuje jetru ili uzrokuje neravnotežu u organizmu).
Povezanost crijeva s našim mozgom
Probavni sustav ima nevjerojatno složen mehanizam djelovanja – ima čak i vlastiti živčani sustav, poznat kao crijevni ili enterički živčani sustav (EŽS). EŽS se sastoji od milijuna neurona u stijenci gastrointestinalnog trakta. Ovi neuroni su raspoređeni kao zamršeni slojevi živčanog tkiva koji primaju poruke od živca vagusa i odgovorni su za poticanje izlučivanja probavnih sokova, dopuštajući hrani da prijeđe iz jednog područja probavnog sustava u drugo, te kontrolu peristaltike. Postoji nekoliko načina na koje se EŽS može aktivirati, no da ne skrećem s teme – podrobnije o centralnom i enteričkom živčanom sustavu potražite u daljnjim tekstovima – tečajevima (1).
U stvari, EŽS radi puno više od upravljanja probavom i također može utjecati na zdravlje u drugim dijelovima tijela te igra ključnu ulogu u određivanju našeg raspoloženja i emocija! Istraživanja su pokazala da približno 90% živčanih vlakana u živcu vagusu prenose informacije iz crijeva u mozak, a ne obrnuto (2,3)! Iako nije odgovoran za komplicirane misaone procese – to je posao mozga, EŽS igra ključnu ulogu u emocijama i intuitivnim osjećajima. Stoga je održavanje probavnog sustava zdravim odličan način da se izbjegne neravnoteža između tijela i uma. Mnoge tradicije povezuju emocije sa zdravljem probavnog sustava. U nekim školama kineske medicine kaže se da napetost, ljutnja ili ukočenost mogu rezultirati nemogućnošću otpuštanja izmeta (zatvor). S druge strane, iscrpljenost i tjeskoba zbog pretjeranog rada mogu rezultirati kratkim vremenom prolaza i nemogućnošću da se odvoji vrijeme za apsorpciju hranjivih tvari (proljev) (4).
Povezanost crijeva s imunološkim sustavom
Epiderma crijeva jedna je od dvije površine koje nas štite od vanjskog svijeta (uz epitelno tkivo kože). Budući da naša epiderma mora propustiti vodu i hranjive tvari ali i spriječiti patogene, u našim crijevima postoji velik broj imunoloških stanica spremnih za borbu protiv napadača prije nego što uđu u opću cirkulaciju. Zapravo, istraživanja su otkrila da se gotovo 70% stanica našeg imunološkog sustava nalazi u crijevima, većinom u tankom crijevu (5). Dakle, postoji jasna veza između zdravlja crijeva i sposobnosti pojedinca da se zaštiti od bolesti.
Upala uzrokovana stresom, infekcijom ili prisutnošću određenih patogena može uzrokovati povećanu crijevnu propusnost, oštećujući ravnotežu između epidermisa i imunoloških stanica smještenih u crijevima. S povećanom propusnošću crijeva ili sindromom curenja crijeva, potencijalno štetni proteini iz hrane koju jedemo mogu ući u naš krvotok. Ova invazija materijala za koji nije predviđeno da ikada uđe u krv neobrađena – pokreće imunološke reakcije upalne prirode. S vremenom, tijelo počinje proizvoditi antitijela koja mogu početi prepoznavati i napadati naša vlastita tjelesna tkiva, utirući put autoimunim bolestima (6). Intestinalna propusnost povezana je s nizom kroničnih autoimunih bolesti kao što su upalna bolest crijeva, Hashimotov tireoiditis, reumatoidni artritis i celijakija. Crijevna propusnost se također povezuje s pretilošću, dijabetesom, Parkinsonovom bolešću, Alzheimerovom bolešću, depresijom i sindromom kroničnog umora (7). Dodatno, jedna od studija provedena 2012. godine otkrila je vezu između upale, propusnih crijeva i razvoja raka (8).
Određena istraživanja, kao i pojedini praktičari integrativne medicine ukazuju na to da “Poništavanje simptoma autoimune bolesti ovisi o zacjeljivanju sluznice gastrointestinalnog trakta. Svako drugo liječenje samo je suzbijanje simptoma.”(9). Iskustvo mi govori da je priča puno kompleksnija, no zacjeljivanje sluznice gastroenterološkog trakta je svakako jedan od komadića slagalice.
Dakle, sada kada znate koliko je važno održavati svoj gastroenterološki sustav sretnim – vrijeme je da preuzmete kontrolu nad svojim crijevima kako biste spriječili ozbiljnije zdravstvene neravnoteže. Ponekad bi to doslovno moglo značiti razliku između kvalitetnog života i preživljavanja. Zdrava crijeva i zdrav mikrobiom počinje kvalitetnom prehranom cjelovitom (što manje prerađenom) hranom bogatom biljnim vlaknastim sastojcima, zdravim masnoćama – poput maslinovog ulja, avokada i kokosovog ulja, izvorima prebiotičkih vlakana, orašastim plodovima i sjemenkama, živom hranom bogatom probioticima te raznim šarenim voćem i povrćem bogatim fitonutrijentima i antioksidansima, ribom i umjerenom konzumacijom mesa.
Literatura:
(1) Silverthorn, D.U. (2004). Human physiology: An integrated approach. San Francisco: Pearson Education, Inc.
(2) Furness, J.B., Callaghan, B.P., Rivera, L.R., & Cho, H.J. (2014). The enteric nervous system and gastrointestinal innervation: Integrated local and central control. Advances in Experimental Medicine and Biology, 817, 39-71. http://doi.org/10.1007/978-1-4939-0897-4_3
(3) Hadhazy, A. (2010). Think twice: How the gut’s “second brain” influences mood and well-being. Scientific American. Retrieved from https://www.scientificamerican.com/article/gut-second-brain/
(4) Haas, E. (2003). Staying healthy with the seasons. New York, NY: Celestial Arts.
(5) Vighi, G., Marcucci, F., Sensi, L., Di Cara, G., & Frati, F. (2008). Allergy and the gastrointestinal system. Clinical and Experimental Immunology, 153(Supplement 1), 3-6. http://doi.org/10.1111/j.1365-2249.2008.03713.x
(6) Romm, A. (2017); The adrenal thyroid revolution. New York, NY: HarperOne
(7) Julio-Pieper, M., & Bravo, J.A. (2016). Intestinal barrier and behavior; International Review of Neurobiology, 131, 127-141. http://doi.org/10.1016/bs.irn.2016.08.006
(8) Arthur, J.C., Perez-Chanona, E., Mühlbauer, M., Tomkovich, S., Uronis, J.M., Fan, T.J., Jobin, C. (2012). Intestinal inflammation targets cancer-inducing activity of the microbiota; Science, 338(6103), 120-123. http://doi.org/10.1126/science.1224820
(9) A. Catherine Ross; Modern Nutrition in Health and Disease (Modern Nutrition in Health & Disease (Shils) Jones & Bartlett Learning; 11th edition (January 1, 2013)
(10) Enders, G. (2015).; The inside story of our body’s most underrated organ; Berkeley, CA: Greystone Books
(11) Leaky Gut and Autoimmunity: An Intricate Balance in Individuals Health and the Diseased State; B.A. Paray, M.F. Albeshr, a.T. Jan, I. A. Rather; Int J Mol Sci. 2020 Dec; 21(24): 9770., Published online 2020 Dec 21. doi: 10.3390/ijms21249770
(12) Arthur C. Guyton, John E. Hall: Medicinska fiziologija (udžbenik), 2012, Medicinska naklada
