Opći cilj provođenja znanstvenih studija jest otkriti činjenice na najobjektivniji mogući način. U klasičnim medicinskim istraživanjima to znači razumjeti kako naše tijelo reagira na razne unutarnje i vanjske utjecaje, bilo da se radi o bolesnim stanjima, vježbanju, lijekovima ili drugim pripravcima koje koristimo. Jednom kada znanost shvati kako funkcioniraju pojedine komponente u odnosu na čovjeka, očekuje se da one djeluju na dosljedan način i da djeluju na svaku osobu na isti način. Iako nas takav stav može zaštititi od lažnih rezultata, činjenica jest da u praksi znamo da kao individue ne reagiramo nužno identično na istu supstancu.
Čitanje istraživačkih radova ponekad se može činiti kao zastrašujući proces manevriranja kroz zbunjujući jezik i brojke kako bi se došlo do srži onoga što se govori. No, postoje jednostavni načini da počnete raspakiravati znanstveni jezik dovoljno da razumijete trenutna istraživanja i kritički ih sagledate.
Kako bismo što objektivnije procijenili rezultate kliničkih studija trebali bismo imati na umu nekoliko bitnih pitanja;
Koji je glavni cilj istraživanja? Koji je kontekst same studije? Kako je osmišljena studija? Kakva je demografija studije? Vrsta korištenog pripravka i doza? Koja su ograničenja (slabosti) dizajna istraživanja? Tko je to financirao? Tko čini istraživački tim? Postoji li klinička primjena?
Vrste istraživanja i dizajn studija
Kada je riječ o istraživanju, postoji mnoštvo različitih vrsta studija, od kojih svaka ima svoje prednosti i slabosti. Što više budete čitali aktualna istraživanja, biti ćete i upoznatiji s različitim vrstama studija, kao i na činjenicu na što bi osobito trebalo obratiti pozornost;
1. In Vivo naspram In Vitro dizajna studije
In vitro (lat.„u staklu”) studije testiraju učinak tvari ili stanja na izolirane biološke aspekte, kao što su proteini ili stanice. Prednost ove vrste studija je u tome što pojednostavljuje okolinu testiranja iz iznimno složenog sustava koji je ljudsko tijelo (ili biljka / životinja). Također olakšava znanstvenicima izdvajanje akcija i dublje razumijevanje onoga što se doista događa unutar tijela. Međutim, često je vrlo teško ekstrapolirati te nalaze natrag na kompletnu i složenu biologiju cijele osobe. Na primjer, možda novi antivirusni lijek djeluje izvrsno kada se testira protiv uobičajenih virusa in vitro, ali nije učinkovit kada se testira na živom subjektu.
Studije in vivo (lat.”u živom”), s druge strane, odnose se na studije koje se izvode na cijelim živim organizmima, uključujući ljude, životinje i biljke. Većina kliničkih ispitivanja provodi se in vivo i često se izvode na životinjama ili ljudima. In vivo studije mogu biti skupe, ali im se daje prednost u odnosu na in vitro studije kako bi se dobila točna procjena kako će fokus studije (tvar, postupak itd.) funkcionirati u stvarnosti (1).
2. Opservacijske studije
U opservacijskoj studiji, istraživači promatraju subjekte i mjere podatke o svojim subjektima bez manipuliranja okolinom studije. Istraživači promatraju učinke umjesto da ih pokušavaju kontrolirati uvođenjem vanjskog “liječenja ili intervencije” (2). Opservacijske studije na mnoge su načine najosnovnija vrsta studije s ograničenim doprinosom istraživačkog tima. Naglasak je stavljen na prikupljanje podataka i analizu. Postoje i različite vrste opservacijskih studija (presječne, promatračke, longitudinalne, kohortne), no ukoliko želite detaljnije ući u dubinu svake od njih preporučam da pročitate literaturu na zaglavlju teksta.
3. Eksperimentalne studije
Eksperimentalne studije razlikuju se od promatračkih studija po tome što istraživači često uvode intervenciju/liječenje i proučavaju učinke (2). Postoje dvije vrste eksperimentalnih studija:
Randomizirana kontrolirana studija – u ovim studijama subjekti su slučajno raspoređeni u dvije ili više skupina. Jedna skupina će primiti “intervenciju” tj.određenu supstancu koja se ispituje, a druga skupina tj. kontrolna skupina, neće dobiti ništa ili će dobiti placebo. Istraživači proučavaju što se događa u svakoj skupini i mogu izvući zaključke na temelju korištenja “intervencije”.
Klinička kontrolirana studija je slična randomiziranoj kontroliranoj studiji, osim što subjekti nisu nasumično raspoređeni u skupine. To može dovesti do veće pristranosti koja može utjecati na rezultate.
Prednost eksperimentalnih studija je u tome što eliminiraju pristranost, osobito ako su randomizirane, kontrolirane i dvostruko slijepe.
Zlatni standard znanstvenih studija – RCDB
Zlatni standard za sva znanstvena istraživanja predstavlja studija koja je randomizirana, kontrolirana i dvostruko slijepa (RCDB). Znanstvenici smatraju da ovaj dizajn studije daje najtočnije informacije te da može učinkovito pokazati uzročno-posljedičnu vezu sa što je moguće manje pristranosti. RCDB studije su eksperimentalne i ispitanici su nasumično raspoređeni u dvije ili više skupina (liječenje/intervencija i placebo). U usporedbi s drugim randomiziranim studijama, uvijek se koristi “kontrolna” skupina kao placebo. To omogućuje istraživačima da izoliraju točniju sliku učinkovitosti liječenja, kao što je npr. neka biljna formula, u odnosu na ono što je posljedica placebo učinka – gdje inertan tretman još uvijek ima učinak jer ispitanik vjeruje da je učinkovit (3).
Osim toga, RCDB studije su dvostruko slijepe, što znači da ni istraživači ni subjekti ne znaju tko prima terapiju ili placebo. Ovo je važno jer su istraživači također podložni pristranosti i ponekad mogu tražiti očekivane znakove učinkovitosti kada znaju tko prima liječenje.
Ukratko, kada pregledavate relevantna istraživanja, kvalitetu RCDB studije možete procijeniti promatrajući sljedeće;
1. Ispitanici su podijeljeni u dvije ili više skupina, jedna koja prima ispitivanu formulaciju i najmanje jedna koja prima placebo. Povremeno, u nekim studijama može postojati više od jedne grupe za liječenje ako to ima smisla za studiju. Na primjer, možda istraživači promatraju učinkovitost preparata i isprobavaju ga u dva oblika: kapsula i vodeni ekstrakt. Također, treba imati na umu je li placebo dizajniran da izgleda i ima potpuno isti okus kao ispitivan preparat i jesu li njegovi sastojci doista inertni (koliko znanost do danas zna), kako bi se izbjegla svaka nenamjerna, nepoznata i nemjerljiva pristranost.
2. Ispitanici su raspoređeni u te skupine nasumično.
3. Ispitanik i članovi istraživačkog tima nisu svjesni koja skupina prima koju “intervenciju” sve dok studija ne završi.
Loša strana ovih vrsta studija je cijena i vrijeme koje je potrebno za njihovo provođenje. Osim toga, duljina ove vrste studije može dovesti do povećanog nepridržavanja osoba koje sudjeluju i njihovog povlačenja iz studije, kao i posljedičnih financijskih gubitaka. Kao i kod drugih vrsta studija, etika također može igrati ulogu u određivanju je li RCDB studija izvediva.
Studije RCDB također se mogu provoditi u fazama – npr. 0.faza ili pilot pokusi se koriste da bi se istraživačima dali čisti podaci za istraživanje – isplati li se provođenje potpunog kliničkog ispitivanja. Faza I obično se sastoji od malog uzorka subjekata i kraćeg trajanja, dok je faza II s praćena s većim uzorkom ispitanika i često duljim trajanjem. Povremeno ga provode različiti istraživači kako bi usporedili bilješke.
Multicentrična ispitivanja pružaju još jedan sloj dubine proučavanja između faze II i potpunog kliničkog ispitivanja i odvijaju se na nekoliko lokacija.
Iako se RCDB studija smatra najoptimalnijim dizajnom studije jer može najjasnije pokazati uzročno-posljedičnu vezu, važno je prilagoditi metodologije istraživanja očekivanim ishodima. Potencijalni problem kod RCDB studija i istraživanja biljnih komponenti koje želimo pratiti jest u tome što metodologija takvih studija zahtjeva kao rezultat visoku učinkovitost 1 izoliranog sastojka – što nije adekvatna usporedba s djelovanjem višekomponentnih spojeva koji mogu imati aditivne ili potencijalno sinergističke učinke – a ne mogu se lako izolirati ili proučavati pojedinačno! Ukratko – uspoređuju se kruške i jabuke – što nije dobra polazišna točka.
Dodatno, učinkovitost biljnih sastojaka može značajno varirati među različitim ljudima zbog genetike, prehrambenih navika, životnog stila i drugih individualnih čimbenika.
Dvostruko slijepa ispitivanja zahtijevaju homogene skupine ispitanika, što može biti teško postići s obzirom na individualne varijacije u reakcijama na biljne pripravke.
Osim toga, biljni pripravci često pokazuju svoje učinke tijekom duljeg vremenskog razdoblja, a ne odmah. Dvostruko slijepa ispitivanja obično su vremenski ograničena, što može otežati procjenu dugoročnih i kumulativnih učinaka biljnih sastojaka.
Dakle, dok dvostruko slijepa metodologija ima svoje prednosti, još uvijek postoje vrijedne informacije koje se mogu dobiti i iz drugih studija koje bolje odgovaraju složenosti i prirodi biljnih pripravaka iako nisu zlatni standard kao RCDB (npr. observacijske, meta analize, studije pojedinačnih slučaja, etnofarmakološke i sl.).
Također, budući da je RCDB studija skupa za provođenje, odluka velikih istraživačkih kuća o tome hoće li se s nekom aktivnom tvari / fitokemikalijom uopće krenuti u takav proces istraživanja često ovisi o sljedećem;
– je li supstanca popularna i koliko često je korištena u populaciji
– ima li supstanca potencijal za dobar povrat ulaganja i postoji potencijal koji dovodi do stvaranja dodatnih proizvoda
– postoji li osnovno razumijevanje kemijskog sastava onog što se proučava i jesu li identificirane ključne supstance
Iako se npr. ljekovite biljke (konkretno njihove aktivne supstance) po principu „well establish use” koriste već tisućama godina, relativno nedavno smo počeli gledati na njih kroz objektiv znanosti, stoga nas ne treba čuditi da je zlatni standard RCDB kliničkih ispitivanja relativno rijedak za većinu aromatičnih i ljekovitih biljaka! Ako tome pridodamo i gore navedene kriterije za provođenje RCDB studija – kristalno je jasno zašto nedostaje kvalitetnih istraživanja objektivnog karaktera.
Meta analize
Meta-analize su sustavni pregledi koji koriste statističku analizu za usporedbu svih istraživanja uključenih u preglede literature. Oni pomažu identificirati obrasce, područja neslaganja i druge relevantne odnose između uključenih studija. Korištenje meta-analize ima mnogo prednosti – nedosljednosti se lako prepoznaju, a rezultati se mogu generalizirati na veću populaciju (4).
Posebnu pozornost treba obratiti na kvalitetu studija uključenih u meta analizu, budući da ova analiza ne identificira inferiorne metode ili pogreške. Ako se meta analiza provodi na loše osmišljenim studijama, rezultati meta analize su jednako loši. Kako dodatna potvrda može se naknadno uključiti dodatno provedeno istraživanje – no neki smatraju da to ostavlja previše prostora za osobne predrasude onih koji provode recenziju i da će mnogi ručno odabrati istraživanje koje zadovoljava njihov željeni ishod.
Neovisno o gore navedenom, sustavni pregledi s meta analizom jedan su od najčešćih načina oblikovanja istraživanja o učinkovitosti različitih tretmana i protokola.
Literatura:
(1) Vignais, P. V. & Vignais, P. M. (2010); Discovering life, manufacturing life: How the experimental method shaped life sciences, Berlin: Springer.
(2) Kestenbaum, B. (2009). Epidemiology and biostatistics: An introduction to clinical research. Berlin: Springer.
(3) Matthews, J. (2006). Introduction to randomized controlled clinical trials. New York, NY: Chapman and Hall/CRC Publishers.
(4) Cooper, H.M. (2009). Research synthesis and meta-analysis: A step-by-step approach. Thousand Oaks: SAGE Publications.
