Globalno tržište biljnih proizvoda zadnjih godina aktivno raste, a potaknuto je sve većim interesom potrošača za prirodnim načinima pomoći i/ili komplementarnim rješenjima za klasičnu zdravstvenu skrb. Međutim, uz ovaj rast dolaze značajni izazovi vezani uz kvalitetu, učinkovitost i održivost biljnih proizvoda.
Kvaliteta, sigurnost i održivost biljnih pripravaka
Jedan od primarnih izazova je osigurati dosljednu kvalitetu biljnih proizvoda. Varijacije u sastavu biljaka, pod utjecajem čimbenika kao što su kvaliteta tla, klimatski uvjeti i metode žetve, mogu rezultirati varijabilnošću u snazi i terapijskim učincima biljnih pripravaka. Bez standardiziranih procesa i mjera kontrole kvalitete, osiguranje sigurnosti i učinkovitosti biljnih proizvoda postaje sve teže. Dodatno, nedostatak standardiziranih preporuka za doziranje (u smislu aktivnih sastojaka) i nedosljedni podaci o učinkovitosti predstavljaju izazove i za potrošače i za stručnjake. Određivanje odgovarajuće doze biljnih pripravka za određena zdravstvena stanja može biti izazovno, što može dovesti do potencijalnog premalog ili pretjeranog doziranja. Osim toga, ograničena klinička istraživanja i različiti rezultati studija otežavaju procjenu učinkovitosti i sigurnosti mnogih biljnih proizvoda, pridonoseći skepticizmu unutar medicinske zajednice i potrošača.
Briga o sigurnosti također predstavlja značajan izazov u industriji biljnih proizvoda. Kontaminanti kao što su teški metali, pesticidi i mikrobni patogeni mogu pronaći svoj put do različitih biljnih pripravaka, predstavljajući rizike za zdravlje potrošača. Bez strogih testova i protokola za osiguranje kvalitete, ovi kontaminanti mogu proći neotkriveni, potencijalno dovodeći do neželjenih reakcija i dugoročnih zdravstvenih posljedica.
Održivost je još jedno hitno pitanje s kojim se suočava industrija biljnih proizvoda. Sve veća potražnja za ljekovitim biljem dovela je do prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa, uništavanja staništa i gubitka biološke raznolikosti. Neodržive prakse žetve ne samo da ugrožavaju dugoročnu dostupnost ljekovitog bilja, već ugrožavaju i egzistenciju lokalnih zajednica koje ovise o tim resursima. Osim same održivosti – osiguravanje poštenih plaća i radnih uvjeta za radnike uključene u opskrbne lance biljnih proizvoda, posebno u zemljama u razvoju, ključno je za promicanje društvene odgovornosti i zaštite okoliša. Nedostatak transparentnosti i odgovornosti u opskrbnom lancu može dovesti do iskorištavanja radne snage i degradacije okoliša, potkopavajući integritet biljnih proizvoda. Ponekad se i vrlo uobičajene biljke koje se lako uzgajaju, poput koprive (Urtica dioica), dobavljaju izdaleka i prevoze tisućama milja preko oceana da bi konačno završile na skladištima velikih distributivnih lanaca. Ugljični otisak prilično je velik, a kada se uzme u obzir cijena po kilogramu jedne biljke i oduzmu troškovi njenog dopremanja na tržište, često ostaje malo novca poljoprivrednicima ili beračima u zemlji porijekla biljke!
Regulativa na području dodataka prehrani i biljnih pripravaka
Jedan od značajnijih problema unutar područja biljnih proizvoda predstavlja regulativa. Biljni proizvodi (npr. dodaci prehrani) često spadaju u regulatorno sivo područje, s različitim propisima i sigurnosnim standardima u različitim zemljama. Neadekvatan regulatorni nadzor može rezultirati pogrešnim označavanjem, krivotvorenjem ili lažnim tvrdnjama o kvaliteti i učinkovitosti biljnih proizvoda, potkopavajući povjerenje i sigurnost potrošača.
Dodaci prehrani spadaju u jednu od kategorija prehrambenih proizvoda te se svi opći propisi o hrani primjenjuju i na dodatke prehrani (npr. opće označavanje, prehrambeni aditivi, kontaminanti, nova hrana, prehrambene i zdravstvene tvrdnje…) Sastav, označavanje i stavljanje na tržište dodataka prehrani u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama te hrani obogaćenoj nutrijentima NN br.39/13 i pravilnikom o dodacima prehrani NN br.126/13 sukladno direktivi Europskog parlamenta 2002/46/EZ. Iako spomenuti zakoni / pravilnici definiraju neke od smjernica za proizvođače vezane uz kvalitetu – nedovoljno su razrađeni te ne postoji kvalitetan nadzor od strane regulatornog tijela. Ovakav pristup posljedično dovodi do problema poput krivog označavanja proizvoda, falsifikacije/patvorenja i prisutnosti potencijalno štetnih sastojaka. Pojedini stručnjaci navode da mnogi dodaci prehrani ne sadrže sastojke navedene na etiketi ili sadrže nepoznate sastojke, uključujući receptne lijekove, steroide i druge kontaminante. Studija objavljena u znanstvenom časopisu BMC Medicine otkrila je da je od 44 biljna proizvoda iz 12 tvrtki (studija nije identificirala koje), 59% proizvoda sadržavalo biljke koje nisu bile navedene na etiketi. Od gotovo polovice (48%) proizvoda koji su bili provjeravani, jedna trećina sadržavala je kontaminante ili punila koja nisu navedena na etiketama (Newmaster, 2013.).
Mnogi dodaci prehrani se marketinški plasiraju s pretjeranim ili neopravdanim tvrdnjama o njihovoj učinkovitosti u prevenciji ili liječenju raznih zdravstvenih stanja. To može dovesti do zabune među potrošačima i gubitka povjerenja u industriju i proizvođače koji se trude kvalitetno proizvoditi / slijediti GMP standarde te adekvatno označavati svoje proizvode.
S porastom internetske prodaje i međunarodnih distribucijskih mreža, dodaci prehrani sve više dolaze i od inozemnih proizvođača – od kojih mnogi iz zemalja s manje strogim regulatornim standardima. To samo još više otežava praćenje i provedbu usklađenosti s sigurnosnim i kvalitativnim standardima.
Rješavanje spomenutih regulatornih problema u industriji dodataka prehrani i biljaka općenito zahtijeva suradnju između državnih agencija, industrije, zdravstvenih stručnjaka / znanstvenika i grupa za zaštitu potrošača. Jačanje regulatornog nadzora, poboljšanje mehanizama provedbe i promicanje transparentnosti i odgovornosti unutar industrije ključni su koraci za zaštitu zdravlja potrošača i sticanje povjerenja u biljne blagodati koje nam priroda nudi na dlanu.
Praktičan savjet – kako osoba može samostalno ispitivati kvalitetu biljaka (u vlastitoj kućnoj ljekarni) bez klasičnih analitičkih metoda? (ovo možete primjenjivati i na klasične prehrambene proizvode)
Organoleptičko ispitivanje – to jest, prosuđivanje kvalitete biljke prema njezinu izgledu, boji, okusu, mirisu i teksturi – korisna je vještina koju bi trebao razviti svatko tko želi u svoju rutinu uključiti i biljne pripravke. Bilje gubi snagu i aromu tijekom vremena, stoga je traženje biljaka visoke kvalitete od iznimne važnosti kako bi se osigurao učinkovit konačni proizvod.
Što bismo sve trebali provjeriti prilikom nabavke biljke:
1. Vizualna inspekcija – vrlo je važno pažljivo pregledati biljke kako biste primijetili potencijalne znakove oštećenja ili bolesti. Zdrave biljke imaju svjež izgled, snažne i vibrantne listove, dok biljke loše kvalitete mogu pokazivati znakove venuća, propadanja ili prisutnosti štetnika/bolesti (gljivica i sl.).
2. Detaljno promotrite korijenje – ako kupujete biljke koje su već posađene u loncima, pažljivo pregledajte korijenje. Zdravo korijenje trebalo bi biti čvrsto, bijele ili svijetle boje, dok trulež ili štete od nametnika mogu uzrokovati smeđe ili crne mrlje te mekoću korijena
3. Miris – neki biljni proizvodi, poput začina ili ljekovitih biljaka, imaju prepoznatljiv miris koji može ukazivati na njihovu kvalitetu. Svježi biljni proizvodi (ali i sušeni) trebali bi imati jak i karakterističan miris same biljke. Proizvod koji nema karakterističan miris biljke ili ima potencijalno ustajali miris neće nam dati blagodati koje bi trebao.
4. Okus – ako je to moguće, probajte ili pomirišite proizvod prije kupnje kako biste provjerili njegov okus i miris. Biljni proizvodi visoke kvalitete obično imaju bogat i intenzivan okus, dok proizvodi nezadovoljavajuće kvalitete mogu biti bezukusni, pretjerano gorki ili imati neugodan okus.
5. Provjerite podrijetlo – informirajte se o podrijetlu biljaka i načinu uzgoja. Biljke koje su organski uzgojene ili potječu iz pouzdanih izvora u većini slučajeva su više kvalitete od onih koje su klasično uzgojene. Kao etički potrošači bilja, važno je istražiti i razumjeti održivost i dinamiku opskrbnog lanca – podrijetlo bilja i sirovina kojima se njegujemo i u kojima uživamo. Za one koji su zainteresirani za daljnje istraživanje ovog važnog pitanja dodatno se educirajte na https://www.ema.europa.eu/en/human-regulatory-overview/herbal-medicinal-products
6. Razgovarajte s prodavačem – ako imate pitanja o kvaliteti ili podrijetlu biljaka, obratite se prodavaču ili proizvođaču. Oni bi trebali moći pružiti informacije o kontroli kvalitete, certifikatima proizovda (CoA, TDS), procesu uzgoja, obrade i skladištenju proizvoda.
Iako ovi savjeti mogu pomoći u procjeni kvalitete biljaka – oni ne mogu biti 100% pouzdani i ne mogu zamijeniti analitičke metode. Važno je kontinuirano inzistirati na traženju certifikata kvalitete od samih proizvođača/distributera, jer na taj način i njih educiramo da obrate pažnju kakve proizvode proizvode/prodaju i na kakav način se odnose prema standardima u proizvodnji!
Literatura;
Mills, S., & Bone, K. (2005); The essential guide to herbal safety. St. Louis, MO: Elsevier
Gardner, Z., & McGuffin, M. (Eds.) (2013); American Herbal Products Association’s botanical safety handbook. Boca Raton, FL: CRC Press
