Od trenutka od kada je započeo naš život na ovoj Zemlji, sva živa bića već su odavno bila neraskidivo povezana međusobnom partnerskom komunikacijom. Evolucija nam je jasno dala do znanja da u zamršenoj mreži života – biljke, mikroorganizmi i životinje čine skladan ekološki odnos, stvarajući delikatnu ravnotežu ključnu za dobrobit našeg planeta.
Ekološki odnos biljaka, mikroorganizama, životinja i ljudi
Biljke, zeleni arhitekti prirode, pridonose temeljima ovih odnosa, pretvarajući sunčevu svjetlost u kemijsku energiju osiguravajući tako hranu za mikroorganizme i životinje. Ispod površine tla, užurbana zajednica mikroorganizama, uključujući bakterije i gljivice, stvaraju saveze s korijenjem biljke, pomažući u apsorpciji hranjivih tvari i poboljšavajući cjelokupno zdravlje biljke. Ovo podzemno partnerstvo – mikorizna simbioza – primjer je međusobne povezanosti biljaka i mikroorganizama, pokazujući kako suradnja potiče otpornost u suočavanju s izazovima okoliša. Životinje, koje također igraju ključnu ulogu u hranidbenom lancu – od oprašivanja biljaka, raznošenja sjemenki te promicanja genetske raznolikosti među biljkama – direktno i indirektno stvaraju i promiču raznovrstan ekosustav! Istu paralelu možemo povući i kada razgovaramo o našem zdravlju – temelji za suočavanje s izazovima okoliša leže u suradnji ekoloških zajednica unutar našeg organizma s onima izvan!
Ekološki ritam između biljaka, mikroorganizama, životinja i ljudi nadilazi ovaj naš opstanak, postavlja temelje za ljepotu i raznovrsnost koju karakterizira prirodni svijet. Prepoznavanje i poštivanje ovih međusobno povezanih odnosa ključno je za poticanje održivih praksi i očuvanje prirodne ravnoteže koja čini ovaj naš život na Zemlji.
Biljke i mikroorganizmi kao temelj postojanja i napretka
Naš odnos s biljnim carstvom duboko je isprepleten – značajan postotak naših gena dijelimo s biljkama što je pokazatelj da smo evoluirali zajedno tijekom dužeg razdoblja. Biljke su godinama postojale kao naša hrana, drevni lijekovi – dok nismo imali današnju medicinu, služile su nam kao sklonište, odjeća ali i kao svevremenska kreativna inspiracija.
Gdje god postoje ljudi, tu su postojale i tradicije ljekovitog bilja – svaka samostalno cvjeta diljem svijeta, svaka je pod jedinstvenim utjecajem autohtonih biljaka i klime svog podneblja, kao i kulturnih tradicija i perspektiva. Prvi pisani zapisi o biljnoj medicini pojavljuju na sumerskim glinenim pločicama starim više od 5000 godina, a arheološki dokazi sugeriraju da su ljekovite biljke korištene su još prije 60 000 godina (1). Bez sumnje – ljudi i biljke namijenjeni su jedni drugima.
Biljke se u kulinarskom smislu obično odnose na lisnate dijelove biljaka, no u kontekstu biljnih preparata za podršku organizmu – ljekovite biljke obuhvaćaju od lišća, bobica, korijenja, vanjske i unutarnje kore, rizoma, grančica, cvijeća, sjemenki i voća. Sve do relativno nedavno u ljudskoj povijesti, fokus nije bio na specifičnim sastojcima biljaka, već na zapažanjima da su određene biljke imale očite afinitete prema određenim zdravstvenim stanjima, tkivima, konstitucionalnim neravnotežama – a to je shvaćanje dovelo do najranijih praksi primjene bilja u svrhu održavanja homeostaze organizma.
Herbalizam se razvio putem pokušaja i pogrešaka, iako mnogi drevni narodi kažu da su stekli znanje o biljnoj medicini gledajući životinje kako se same liječe ili usmenom predajom (2). Korištenje biljaka za prehranu i potporu ozdravljenju bio je jedan od prvih oblika medicine u čovječanstvu. Činjenica da se neke biljke koriste u različitim dijelovima svijeta za iste nakane nije slučajnost. Jedan od čestih primjera je primjena ljekovitog odoljena ili valerijane (Valeriana officinalis), koja se tradicionalno koristi diljem Azije, Europe i Amerike, ali i u ostatku svijeta. Valerijana je cijenjena u mnogim kulturama zbog preklapajućeg raspona djelovanja – od probavnog djelovanja do djelovanja na središnji živčani sustav i srce (3).
Biljke općenito sintetiziraju i koriste kemijske spojeve za poticanje rasta, zaštitu od insekata, privlačenje oprašivača, samoliječenje i komunikaciju; ali i iz mnogih drugih razloga koji se tek otkrivaju. Biljke nisu pasivna bića – one neprestano proizvode i odašiljaju kemijske spojeve; primarne i sekundarne metabolite – koji im daju dodatnu prilagodljivost i funkcionalnost u njihovom okruženju kroz interakciju drugim organizmima u ekosustavu.
Vjerojatno ste primijetili da kada počnemo detaljnije doživljavati i proučavati živi svijet oko sebe – spontano se počinjemo i zdravije hraniti, intenzivnije kretati, aktivnije reciklirati, preispitivati ono što unosimo u sebe i na svoje tijelo i ponašati se svjesnije prema našoj Zemlji, vodi i živim bićima oko nas. Prilagođavamo se ritmu godišnjih doba držeći ruke čvrsto na zemlji, zastajemo kako bismo pogledali maslačak koji raste na prašnjavim gradskim parcelama i livadama, a šetnja šumom postaje potpuno novo iskustvo kada počinjemo primjećivati koprivu koja izlazi u rano proljeće, te prepoznavati i imenovati ostale zelene biljke koje rastu posvuda oko nas! Ovo ponovno povezivanje s prirodom jedan je od mnogih darova koje nam biljke pružaju i samim time pomažu u pokretanju ponekad prekinute veze između čovječanstva i njegovog zelenog okoliša.
Biljke kao integrativni pristup pomoći u održavanju ravnoteže / homeostaze
Mnoge tradicije korištenja ljekovitog bilja diljem svijeta ostale su prisutne sve do danas – a neke se koriste i kao sastavni dio moderne medicinske prakse. Neki od značajnijih primjera uključuju Ayurvedu iz Indije i kinesku medicinu – pri čemu su tradicionalne prakse integrirane ne samo u „liječenju” bolesti, već i kao preventivne strategije za očuvanje zdravlja. Ova integracija poziva na vrlo specifičan holistički stav prema zdravstvenoj skrbi koji je usredotočen na jedinstvenost svakog pojedinog klijenta, suradnju unutar odnosa klijent-terapeut, odgovornost svakog pojedinca za vlastitu brigu o sebi i konačno, odgovornost društva za promicanje i širenje informacija o zdravim načinima života koji su društveno, kulturološki i ekonomski dostupni (4).
Takav pristup daje sasvim drugačiju sliku od onoga što mnogi ljudi ponekad doživljavaju unutar zapadne medicine. Trenutačni zapadnjački alopatski medicinski model neki nazivaju sustavom skrbi o bolestima, a ne sustavom zdravstvene skrbi, iako nedvojbeno spašava živote u mnogim okolnostima i život u današnjem obliku ne bi bio zamisliv bez njega. No prostor za poboljšanje svakako postoji – pogotovo u medicinskom modelu koji je otvoreno usredotočen isključivo na molekularnu prirodu bolesti i njeno simptomatsko suzbijanje primjenom farmaceutskih lijekova (5). U takvom medicinskom sustavu postoji temeljna pretpostavka da je teret odgovornosti za zdravlje na plećima medicinskog osoblja i farmaceutske industrije ili privatnog osiguranja, a ne na pacijentu / klijentu. Štoviše, postoji eksternalizacija i uzroka i posljedice, ili mjesta kontrole, od strane osobe koja traži skrb. Često postoji i nedostatak suosjećanja i razumijevanja za kulturne, društvene i ekonomske okolnosti koje mogu utjecati na percepciju osobnog zdravlja i blagostanja (6). Ovakav pristup nije korektan niti prema medicinskom osoblju koje preuzima na sebe velik teret odgovornosti za konačne ishode.
Spomenuti medicinski model ponekad je potpuno lišen integracije klasičnih modela primjene lijeka sa integrativnom primjenom ljekovitih supstanca s više djelatnih tvari ili početnim matriksom. Kada se koristi botanički lijek, koristi se najčešće u obliku izoliranih, farmakološki aktivnih sastojaka – npr. morfin iz opijumskog maka (Papaver somniferum), salicilati (prekursori aspirina) iz kore vrbe (Salix spp.) ili artemisinin iz slatkog pelina (Artemisia annua) – za razliku od cijele biljke, čija dobrobit često ovisi o sinergiji i potencirajućim učincima višestrukih sastojaka (7). Dodatno, otvoreno nepovjerenje prema ljekovitom bilju i kulturološka predrasuda protiv onih koji se bave kliničkim ljekovitim biljem ili drugim integrativnim praksama duboko su ukorijenjene u povijesnoj evoluciji modernog medicinskog sustava i farmaceutske industrije općenito (8) .
Na taj način postoji velika podjela između onoga što se smatra modernom zapadnom medicinom i onoga što se smatra “holističkim” ili “komplementarnim”. S druge strane strane ne možemo reći da je takav stav potpuno neshvatljiv ukoliko uzmemo u obzir čestu nedosljednost u certificiranju i licenciranju praktičara biljne medicine, ali i širokom spektru ljudi koji se bave ljekovitim biljem – od stručnjaka – farmaceuta i tehnologa, preko tradicionalnih travara sve do neškolovanih ili neadekvatno školovanih pojedinaca. Ipak, „šarlatane” u tom području često ćemo prepoznati po prepotentnoj sigurnosti s kojom istupaju kada je riječ o ljudskom zdravlju te nerealnim obećanjima koje često daju ( o tome više u tekstu: Kako prepoznati „nadriliječnika”).
S obzirom na nedostatak vremena i resursa kod klasičnog zapadnog alopatskog medicinskog modela, integrativni praktičari rade s klijentima kako bi uspostavili ravnotežu i izgradili snagu na način koji najbolje odgovara individualnoj konstituciji, načinu života i posebnim kulturnim, društvenim i ekonomskim okolnostima.
Integrativni pristup zdravlju polazi dalje od simptomatskog pristupa – to je skup alata koji se koristi za ponovno uspostavljanje ravnoteže u ljudskom organizmu. Stoga je prihvaćanje puta obrazovanja kao i osnaživanja svih pojedinih komponenata – od ciljane primjene biljaka, izbalansirane prehrane, usklađenog životnog stila i uma, zapravo preuzimanje odgovornosti za osobno zdravlje!
Na našem putu prema dobrobiti ključno je premostiti jaz između konvencionalnih i komplementarnih pristupa. Integrativni pristup ističe važnost i moderne medicine i tradicionalne mudrosti. Spajajući najbolje iz oba svijeta donosimo informiranije odluke o svojoj dobrobiti i doprinosimo održavanju unutarnje ravnoteže. Ipak, putovanje do optimalnog zdravlja jest ples ravnoteže, a biljke su naši nepokolebljivi partneri u ovoj zamršenoj koreografiji. Usvajanjem integrativnog pristupa koji poštuje ono što je priroda godinama stvarala prihvaćamo mudrost biljaka i vraćamo se našim korijenima!
Literatura:
(1) Borchardt, J.K. (2002). The beginnings of drug therapy: Ancient Mesopotamian medicine; Drug News & Perspectives, 15(3), 187-192
(2) Huffman, M. (2001); Self-medicative behavior in the African great apes: An evolutionary perspective into the origins of human traditional medicine. BioScience, 51(8), 651-661. https://doi.org/10.1641/0006-3568(2001)051[0651:SMBITA]2.0.CO;2
(3) Hoffmann, D. (2003), Medical herbalism: The science and practice of herbal medicine. Rochester, VT: Healing Arts Press
(4) Gordon, J.S. (2012) Holistic medicine: Advances and shortcomings(Special Essay);Western Journal of Medicine, 136(6), 546-551.
(5) Pizzorno, J. (2017). How to cure the sick health care system: An open letter to President Trump from leaders in functional/integrative/natural health and medicine. Integrative Medicine: A Clinician’s Journal, 16(1), 8–11.
(6) Benson, J. (2006). A culturally sensitive consultation model. Australian E-Journal For The Advancement Of Mental Health, 5(2), 97-104. https://doi.org/10.5172/jamh.5.2.97
(7) Wachtel-Galor, S., & Benzie I.F.F. (2011). Herbal medicine: An introduction to its history, usage, regulation, current trends, and research needs. In Benzie I.F.F., Wachtel-Galor S. (Eds.), Herbal Medicine: Biomolecular and Clinical Aspects (2nd edition) (Chapter 1). Boca Raton, FL: CRC Press/Taylor & Francis
(8) Berman, A., & Flannery, M.A. (2001). America’s botanico-medical movements: Vox populi. Binghamton, NY: Pharmaceutical Products Press
(9) Plant Physiology and Development; Lincoln Taiz, Ian Max Møller, Angus Murphy, Eduardo Zeiger; Sinauer Associates is an imprint of Oxford University Press; 7th edition (August 26, 2022)
(10) Arthur C. Guyton, John E. Hall: Medicinska fiziologija (udžbenik), 2012, Medicinska naklada
(11) Acton, Q.A. (ed.) (2012). Issues in genomics and non-human genetic research, 2011; Atlanta, GA: Scholarly Editions
(12) Basic and Clinical Pharmacology; B.Katzung, A.Trevor; McGraw Hill / Medical; 15th edition (December 5, 2020)
(13) The Encyclopedia of Medicinal Plants: A Practical Reference Guide to over 550 Key Herbs and Their Medicinal Uses; Andrew Chevallier; DK Publishing (January 1, 1996)
(14) Castells, E., & Penuelas, J. (1997). Toward a global theory of chemical defense: The case of alkaloids (French).Orsis, 12, 141-161.
(15) Briskin, D.P. (2000). Medicinal plants and phytomedicines: Linking plant biochemistry and physiology to human health; Plant Physiology, 124(2), 507-514 ; https://doi.org/10.1104/pp.124.2.507
(16) Grad, F.P. (2002). The preamble of the constitution of the World Health Organization; Bulletin of the World Health Organization, 80(12), 982
(17) Lewis, W.H., & Elvin-Lewis, M.P.F. (2003); Medical botany: Plants affecting human health; Hoboken, NJ: John Wiley & Sons