Volim objektivnost i mjerljivost – kaže mi moj kolega neki dan kada smo pričali o metodama koje podižu kvalitetu života i preveniranju česte metaboličke poremećaje. Apsolutno se slažem i podržavam perspektivu koju je htio prenijeti, no u tom trenutku sam se zapitala sljedeće; Kako mjeriti metode i opseg uzoraka koji je nemjerljiv u istoj valuti? Prevedeno – kako usporediti klasične istraživačke metode kao što su nasumične kontrolirane dvostruko slijepe kliničke studije i studije koje promatraju više čimbenika kroz duži period na putu do konačnog ishoda? Tko postavlja ljestvicu u tom kontekstu i je li realno očekivati da se sve mjeri klasičnim metodologijama?
Ako doista postoji nešto što me posebno veseli u nadolazećem periodu, a tiče se znanstvenih metodologija, jest činjenica da se postupno počinje raditi na razvoju novih metoda koje mogu bolje odgovarati pravoj prirodi istraživačke hipoteze. S tim u vezi nije nerealno očekivati da će biotehnička i medicinska struka u bližoj budućnosti eksponencijalno brzo iznjedriti nove pristupe gledanja psihosomatskih neravnoteža, pogotovo uz prisutnost današnje dijagnostike, od novih biokemijskih, mikrobioloških (genskih) i ostalih testova.
No, vratimo se u sadašnjost! Što je to dobro a imamo u klasičnom zdravstvenom sustavu, a gdje postoji prostor za nadogradnju?
Ne volim čuti prirodnjake/alternativce koji beskompromisno kritiziraju današnji zdravstveni sustav, a kada voda dođe do grla – plaču na telefon službi 112. Dakle, postoje situacije u kojima je nezamislivo djelovati van trijažnog protokola ili invazivnih metoda klasične medicine – a često se odnose na situacije poput srčanog udara, moždanog udara (kardiologija općenito), teških ozljeda ili jake akutne infekcije te onkoloških bolesti. U tim situacijama klasična medicina je nezamjenjiva zbog svoje sposobnosti da pruži brzu i učinkovitu intervenciju. Također, složene operacije i napredne kirurške tehnike zahtijevaju stručnost i tehnologiju dostupnu samo u konvencionalnoj medicini.
No, činjenica je, da dobar dio ljudi danas ima smanjenu kvalitetu života i zbog nekih drugih razloga – osim ekstremno hitnih zahvata. Kronične bolesti kao što je hipotireoza, artritis, MS, iritabilni kolon i sl., osim klasičnog liječenja, zahtijevaju i promjenu životnog stila – komplementarne metode koje često uključuju promjenu prehrane, mikronutriciju, fitoterapiju, aromaterapiju, psihoanalizu, tjelesnu aktivnost i sl. Osim kod kroničnih bolesti, integrativni pristup zdravlju dio je i metoda prevencije tjelesnih neravnoteža – kako akutnih tako i dugoročnih neravnoteža. Naglasak na prevenciji kroz zdrave životne navike i komplementarne terapije može pomoći u smanjenju rizika od razvoja bolesti i poboljšanju općeg zdravlja.
Specijalizacije u kojima komplementarni pristupi ( uz klasičnu podršku lijekovima) imaju svoju nedvojbenu prednost uključuju kronična bolna stanja poput iritabilnog kolona (IBS), bakterijskog prerastanja u tankom crijevu (SIBO), kroničnog umora, mentalnih disbalansa ( anksioznosti, depresije, PTSP-a), hormonskih poremećaja, podrška onkološkim bolesnicima kroz prehrambene smjernice te područje rehabilitacije i fizikalne terapije kroz različite specijalizirane vježbe.
Dakle, pretpostavljam da shvaćate obrazac – postoje situacije i stanja koje mogu i moraju uskladiti suradnju i komplementaciju metoda do optimalnih rezultata. Klasično ne isključuje dodatno (osim kod specifičnih farmakodinamičkih interakcija određenih supstanci) i pomak na tom planu je nužan.
Ipak, s obzirom da volim što veću objektivnost, dodatno ću spomenuti i neka ograničenja vezana uz integrativne / holističke pristupe zdravlju!
Kvaliteta i sigurnost određenih biljnih proizvoda (kao što su npr. biljni dodaci prehrani) može značajno varirati. Standardizacija takvih proizvoda nije regulatorno do kraja riješena, što može dovesti do varijabilnih rezultata i potencijalno upitne koristi određenih proizvoda. Mnogi komplementarni proizvodi nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem, što može značiti dodatni financijski teret za pacijente. Nedovoljna edukacija pojedinih zdravstvenih radnika i pacijenata o komplementarnim tehnikama i pristupima može ograničiti njihovu primjenu i učinkovitost. Nije manje važno ni spomenuti da određeni biljni suplementi mogu interferirati s konvencionalnim lijekovima, što može smanjiti/povećati njihovo djelovanje ili izazvati neželjene nuspojave.
Dodatno na sve spomenuto, mnoge komplementarne terapije nemaju dovoljno rigoroznih znanstvenih studija koje bi potvrdile njihovu učinkovitost (odsustvo većeg broja randomiziranih kontroliranih ispitivanja što dovodi do skepticizma) – no tu se opet vraćamo na početak priče gdje se postavlja pitanje; kako uopće usporediti klasične istraživačke metode kao što su RCDB studije i studije koje promatraju više čimbenika kroz duži period na putu do konačnog ishoda? Ima li to uopće smisla?
Kako naći zlatnu sredinu?
Neovisno o kutu gledanja, svi pristupi, bili oni klasični ili sveobuhvatni imaju za cilj staviti klijenta / pacijenta u središte interesa. Klijent svakako ne bi trebao biti zarobljen između dva suprotstavljena pristupa koji dodatno mogu stvoriti konfuziju, stres i neizvjesnost, posebno kada različiti pristupi preporučuju različite ili ponekad suprotstavljene terapije. Za dugoročnu pomoć, ključno je pronaći ravnotežu između različitih predloženih metoda.
Edukacijom klijenata o prednostima i ograničenjima oba pristupa, davanjem transparentnih informacija i dokaza o učinkovitosti različitih terapija te poticanjem suradnje između klasičnih liječnika i komplementarnih savjetnika može se pružiti sveobuhvatna i učinkovita zdravstvena skrb.
Individualiziranim planom i pristupom svakoj osobi, slušanjem njihovih preferencija, iskustava i uvjerenja te uključivanjem klijenata u donošenje odluka o metodama pristupa liječenju kao i redovitim prilagođavanjem terapija na temelju odrađenog, dugoročno se osigurava najbolji mogući ishod za sve sudionike ovog procesa – i klijenata / pacijenata i terapeuta / liječnika.
Literatura:
Joshua Rosenthal: Integrative Nutrition: A Whole-Life Approach to Health and Happiness Hardcover; Integrative Nutrition LLC; Fourth Edition, Fourth edition, Complete information and editorial update (April 13, 2018)
A. Catherine Ross; Modern Nutrition in Health and Disease (Modern Nutrition in Health & Disease (Shils) Jones & Bartlett Learning; 11th edition (January 1, 2013)
Eman M. Mortada; Evidence-Based Complementary and Alternative Medicine in Current Medical Practice; 2024 Jan; 16(1): e52041; doi: 10.7759/cureus.52041
