Zašto je neizmjerno važna edukacija i kvalitetno informiranje od strane stručne osobe prije primjene biljaka u svrhu prevencije ili pomoćne terapije?
U usporedbi s tradicijom primjene biljnih „lijekova”, moderna medicinska znanost relativno je nova. Biljke i ljudi su evoluirali, migrirali i radili u partnerstvu tisućama godina. Iako mnoge biljke još uvijek nisu klinički ispitane kako bi se potvrdila njihova sigurnost i učinkovitost, u mnogim slučajevima njihova uporaba je podržana tradicionalnim znanjem i iskustvenim učenjem onih koji su ih koristili tisućama godina. No ono što je bitno naglasiti jest da ne treba pretpostaviti da su sve biljke ili biljni pripravci sigurni u svakom trenutku i za sve ljude!! Ako je nešto „prirodno” to ujedno NE ZNAČI da je i neškodljivo.
S druge strane, primjena biljaka u svrhu potpore organizmu izdržala je test vremena. U Europi zabilježena travarska tradicija seže barem do 2. stoljeća n.e. s radom Galena, čija je humoralna teorija prevladavala u cijeloj srednjovjekovnoj Europi. Korištenje ljekovitog bilja u Indiji i Kini seže od prije najmanje pet tisuća godina. I Ayurveda i kineska medicina mogu se pratiti unatrag do najmanje 2500. godine pr. Kr. a druge tradicije diljem svijeta mogle su postojati jednako dugo, ili dulje, prenoseći se s jedne generacije na drugu putem usmene tradicije (1).
Zapravo, terapeutska upotreba biljaka bila je dio odnosa između biljaka i ljudi otkako je Homo sapiens evoluirao kao vrsta – postoje čak i dokazi da su fosilni preci Homo sapiensa koristili biljke kao lijek (2). Međutim, hominidi sigurno nisu prve ili jedine životinje koje su se samoliječile biljkama (3).
Općenito, mnoge biljke mogu se smatrati relativno sigurnima, ne samo zato što ih ljudi koriste dugo vremena, već i zato što su mnoge vrlo slične hrani. Većina biljnih pripravaka cijele biljke sadrži široku lepezu kemijskih sastojaka. Za razliku od izoliranih sastojaka koji se nalaze u farmaceutskim lijekovima, biljke sadrže različite kemikalije/aktivne supstance u specifičnim matriksima koji „doziraju” bioraspoloživost. Važno – ipak određene biljke treba uzimati s oprezom ili ih treba izbjegavati kod određenih pojedinaca (trudnice, manja djeca, imunokompromitirane osobe), dok specifične biljke treba u potpunosti izbjegavati!
Poznavanje osnova sigurnosti ljekovitog bilja omogućava pojedincu da koristi širu paletu biljaka s povjerenjem i razumijevanjem, otvoreno i jasno komunicira s drugim zdravstvenim radnicima i stručnjacima, te izbjegne sve potencijalne opasnosti pri njihovom unosu.
Neki od prijavljenih slučajeva biljnih trovanja / nuspojava
U usporedbi s izvješćima o nuspojavama na farmaceutske lijekove, nuspojave na biljke su rjeđe (čak i uzimajući u obzir nedovoljno prijavljivanje) i vjerojatnije je da će biti posljedica preosjetljivosti ili alergijske reakcije nego toksičnosti (4). Unatoč tome, važno je biti svjestan da bilje može imati snažne učinke na tijelo, uključujući i one nepoželjne. Uz svijest o tome za koje biljke postoji veća vjerojatnost da će imati štetne učinke (ili koje su u interakciji s drugim biljem ili lijekovima), pomaže i tumačenje nalaza kliničkih studija o biljnoj sigurnosti.
Na primjer, kontroverza oko sigurnosti gaveza (Symphytum officinale) zbog sadržaja pirolizidinskog alkaloida (PA) primjer je kako se nalazi kliničkih studija mogu tumačiti na različite načine kako bi se utvrdila sigurnost biljke. Neke rane studije identificirale su toksičnost gaveza kod laboratorijskih štakora davanjem visokih doza izoliranih sastojaka, što nije u skladu s uobičajenom uporabom i dozama gaveza. Novije studije koje su pokazale hepatotoksičnost i druge štetne događaje koristile su ekstremno visoke doze gaveza u životinjskim modelima (i/ili korištene biljne dijelove poput korijena i vrlo mladog lišća, koji imaju znatno više razine PA) (5).
Povezanost između PA i toksičnosti za jetru kada zdravi ljudi uzimaju biljke koje sadrže PA kao što je gavez u tipičnim dozama nije klinički dokazana. Najnovija studija na ljudima, koja je provedena 28 dana korištenjem korijena gaveza u dozi PA koja je premašivala granice koje su nametnule neke zemlje, zaključila je da nije bilo “toksičnih učinaka na jetru i žuč”, ali da su potrebna dulja istraživanja ” kako bi se utvrdila sigurnost biljnih ekstrakata koji sadrže PAs”.
Podbjel (Tussilago farfara), koji također sadrži PA, izvorno je bio uključen u jedan prijavljeni slučaj toksičnosti kod 18-mjesečnog dječaka kojemu su dali čaj od onoga za što su roditelji mislili da je podbjel i paprena metvica. Kako se pokazalo, biljka koju su sakupili nije podbjel, već biljka sličnih cvjetova – siva ljepika (Adenostyles alliariae) (4). Srećom, dječak se oporavio u roku od dva mjeseca, ali trag na podbjelu ostaje…
Bez obzira na navedeno, uz postojeća opsežna istraživanjima na životinjama, postoje razlozi koji zahtijevaju oprez pri konzumiranju biljaka koje sadrže PA kao što su gavez, podbjel i boražina. Dok se ne provedu daljnja istraživanja, ove se biljke ne bi trebale uzimati dugoročno – pogotovo kod osoba s bolestima jetre (6) i svatko tko razmišlja o njihovoj konzumaciji trebao bi se upoznati s onim što se trenutno zna o PA prije nego što se odluči na korištenje.
Prijavljeno je nekoliko drugih slučajeva toksičnosti jetre (nepovezanih s PA-ima) zbog konzumacije biljaka kao što je francuski izvještaj iz ranih 1900-ih o biljki dubčac (Teucrium chamaedrys) koji uzrokuje oštećenje jetre i jedan izvještaj o akutnom hepatitisu uzrokovanom gutanjem efedre (Ephedra sinica), koji sada ima ograničenja FDA-e za njegovu distribuciju (međutim, neki izvori tvrde da je moguće da je ephedra bila krivotvorena. Mirisna ili barska metvica (Mentha pulegium) također se povezuje s toksičnošću, uključujući jedan fatalni slučaj u kojem je eterično ulje uzeto interno (napomena: mnoga eterična ulja su toksična kada se uzimaju interno) (6). U 1990-ima mnoge su zemlje zabranile upotrebu kava-kava (Piper methysticum) zbog zabrinutosti zbog nekoliko izvješća o hepatitisu i zatajenju jetre kod onih koji su uzimali tu biljku (7). Međutim, nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija analizirala 93 slučaja navodne toksičnosti kave i zaključila da je samo osam “vjerojatno” uzrokovano kava-kava-om, većina je zemalja ukinula zabranu. Određene preporuke idu u smjeru izbjegavanja kave-kave u kombinaciji s poznatim hepatotoksinima (npr. prekomjerno konzumiranje alkohola, acetaminofen-a, metronidazol-a) ili u bolesnika s teškom bolešću jetre dok više informacija ne bude dostupno” (8).
Poznato je da tradicionalne biljne formule koje dolaze iz Kine i Indije također uzrokuju neželjene učinke. Postoji nekoliko kineskih biljnih lijekova koji su prijavili toksičnost, kao što su jin bu huan (Atractylis gummifera) i guang fang chi (Aristolochia fangchi). Kao i kod efedre, nejasno je jesu li ovi kineski dodaci dodaci dodani drugim otrovnim biljkama, lijekovima ili kemikalijama (6). Također je bilo više slučajeva ayurvedskih formula kontaminiranih toksičnim razinama teških metala (9).
Ovi slučajevi pozivaju na oprez i potenciraju nekoliko važnih aspekata sigurnosti bilja. Neizmjerno je važno educirati se i tražiti certifikate sigurnosti od izvora putem kojeg se kupuju biljke/biljni lijekovi. Osobito je važno biti oprezan pri dugotrajnom uzimanju biljaka, korištenju u trudnoći, kod djece i maloljetnika, kod osoba s jetrenim ili bubrežnim bolesnicima! Nikada nemojte uzimati eterična ulja interno osim pod strogim nadzorom kvalificiranog i iskusnog stručnjaka.
Interakcije biljaka i ljekova
Iako mnoge biljke imaju dobro dokumentiranu evidenciju sigurnosti, tek su se u prošlom stoljeću počele intenzivnije koristiti uz klasične lijekove / jače supstance. Shvatili smo da biljke, kao aktivne tvari u našim tijelima, imaju potencijal za interakciju i promjenu učinaka farmaceutskih lijekova i obrnuto. Iz tog razloga, važno je otvoreno razgovarati s liječnicima i drugim pružateljima zdravstvenih usluga o svim lijekovima i dodacima koje možda uzimate.
Postoje dva osnovna načina interakcije biljaka i lijekova. Farmakodinamičke interakcije su one u kojima lijek i djelatna biljna tvar izravno utječu na isti biološki mehanizam kao što su receptori, enzimi ili signalni putevi. Primjer farmakodinamičke interakcije može biti pojačanje terapijskog učinka ili određene nuspojave kada se lijek kombinira s biljnom tvari koja djeluje na isti biološki cilj. Farmakokinetičke interakcije odnose se na promjene u koncentraciji lijeka u tijelu uzrokovane promjenama u njegovoj apsorpciji, distribuciji, metabolizmu ili eliminaciji, koje su posljedica interakcije s tvarima iz biljaka. Primjer farmakokinetičke interakcije može biti smanjenje apsorpcije lijeka zbog interakcije s biljnom tvari koja inhibira njegovu resorpciju u crijevima.
Farmakodinamičke interakcije spadaju u tri kategorije: aditivni, antagonistički i sinergistički.
Aditivna interakcija događa se kada biljka i lijek dijele ista djelovanja ili mehanizme, uzrokujući više istog učinka. Antagonistička interakcija događa se kada biljka i lijek imaju suprotna djelovanja ili mehanizme u tijelu. Sinergistička interakcija događa se kada biljka i lijek međusobnom interakcijom povećaju svoju moć u tijelu. (6).
Neki od primjera farmakodinamičke interakcije uključuju korijen bajkalske/kinske kapice (Scutellaria baicalensis) koja može imati aditivni učinak kada se uzima zajedno s mefenaminskom kiselinom, nesteroidnim protuupalnim lijekom (NSAID) (10). Kineska kadulja – danshen (Salvia miltiorrhiza) snižava krvni tlak i stoga ju ne treba uzimati zajedno s lijekovima za snižavanje krvnog tlak-a propisanog od nadležnog liječnika (11).
Farmakokinetičke interakcije češće su od farmakodinamičkih i mogu se dogoditi na više načina. Na primjer, biljke mogu utjecati na asimilacijske funkcije izvan krvotoka, bilo na koži ili u crijevima, što može povećati ili smanjiti tjelesnu apsorpciju lijekova.
Biljke bogate taninima vežu se i talože proteine. To im omogućuje da proizvedu adstringentnu aktivnost po kojoj ih poznajemo i volimo, ali to djelovanje također može uzrokovati smanjenu apsorpciju alkaloida, vitamina i minerala, bilo da su iz prehrane, farmaceutskih lijekova ili drugih biljaka.
Vlakna, osobito netopiva vlakna, mogu usporiti kretanje hrane i lijekova kroz probavni trakt. Vlakna također hrane crijevnu floru, tako da promjena u količini vlakana u prehrani ili u biljnim dodacima može utjecati na mikrookruženje crijeva, što rezultira promjenom u asimilaciji. Prijavljeno je da biljke bogate vlaknima smanjuju koncentraciju farmaceutskih lijekova, željeza i vitamina B2. Zajedno s biljkama bogatim taninima i vlaknima, biljke koje sadrže saponine, smole i gorčine također mogu promijeniti način na koji tijelo asimilira lijekove, jer mijenjaju funkciju asimilacije (6).
Drugi način na koji se mogu pojaviti farmakokinetičke interakcije jest kada biljka ima učinak na metabolizam farmaceutskih lijekova u jetri. Jetra ima mnogo metaboličkih putova kroz koje se kemijske tvari prerađuju i razgrađuju. Kada biljka dijeli put s lijekom, može promijeniti učinkovitost lijeka. Na primjer, gospina trava (Hypericum perforatum) se metabolizira putem CYP450, što je isti put kojim se obrađuju lijekovi protiv depresije i mnogi drugi. Iz tog razloga nije preporučljivo uzimati gospinu travu u kombinaciji s velikim brojem lijekova (12).
Postoje mnoge potencijalne interakcije između biljaka i lijekova. Ako niste sigurni za specifične interkcije pogledajte pouzdane biljne reference kao što je npr. The Essential Guide to Herbal Safety by Mills and Bone ili online znanstvene studije na PubMedu, internetskoj bazi podataka istraživanja (www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed). PubMed također ima odjeljak posebno za interakcije biljaka i lijekova (https://nccih.nih.gov/health/providers/digest/herb-drug).
Pitanja koja morate postaviti prije uzimanja biljaka
Prije nego što uopće krenemo razmišljati o biljkama u svrhu prevencije, ispravljanja neravnoteža ili pomoćne terapije važno je postaviti sljedeća pitanja; Jeste li trudni ili dojite? Uzimate li lijekove na recept ili dodatke prehrani i koje? Imate li povijest bolesti vezane uz jetru ili bubrege? Imate li alergije na biljke ili jeste li ikada prije reagirali na neki biljni pripravak?
Najlakši način da osigurate sigurnost pri korištenju biljaka jest da prvo počnete s nježnijim biljem i biljem sličnim hrani u pripravcima sličnima hrani (npr. tonik u prahu korijena umiješan u zobene pahuljice ili gljive dodane temeljcu za juhu), a zatim pređete na jače bilje ako je potrebno. Dio ljepote i jedinstvenosti herbalizma kao modaliteta „well-being-a” jest u tome što biljke, iako su snažno učinkovite, također mogu biti nježni, suptilni saveznici koji nas hrane i vraćaju naša tijela u ravnotežu.
Biljke uvijek probajte konzumirati s namjerom. Biljke nam daju svoju snagu kako bismo uz pomoć njih i mi povratili vlastitu, stoga – kao takve, treba ih tretirati s poštovanjem! Ovo je osobito važno za jače biljke ili one koje su potencijalno otrovne. Upoznajte biljku prije nego što je uzmete. Nikada ne uzimajte više od preporučene doze jer ona postoji s razlogom!
Literatura:
(1) Kaptchuk, T. (2000). The web that has no weaver: Understanding Chinese medicine. New York, NY: McGraw-Hill.
(2) Hardy, K., Buckley, S., & Huffman, M. (2013). Neanderthal self-medication in context. Antiquity, 87(337), 873-878. http://doi.org/10.1017/S0003598X00049528
(3) Huffman, M., & Vitazkova, S.K. (2018). Primates, plants, and parasites: The evolution of animal self-medication and ethnomedicine. Ethnopharmacology, Vol II. Retrieved from http://www.eolss.net/sample-chapters/c03/e6-79-19.pdf
(4) Mills, S., & Bone, K. (2005). The essential guide to herbal safety. St. Louis, MO: Elsevier
(5) Mei, N., Guo, L., Fu, P.P., Heflich, R.H., & Chen, T. (2005). Mutagenicity of comfrey (Symphytum officinale) in rat liver. British Journal of Cancer, 92(5), 873–875. http://doi.org/10.1038/sj.bjc.6602420
(6) Mills, S., & Bone, K. (2000). Principles and practice of phytotherapy. New York, NY: Churchill Livingstone.
(7) Teschke, R., Gaus, W., & Loew, D. (2003). Kava extracts: Safety and risks including rare hepatotoxicity. Phytomedicine 10(5), 440–446. http://doi.org/10.1078/0944-7113-00314
(8) Coulter, D., Tamayo, C., Sotheeswaran, S., & Ulbricht, C. (2007). Assessment of the risk of hepatotoxicity with kava products. Geneva, Switzerland: World Health Organization.
(9) Lynch, E., & Braithwaite, R. (2005). A review of the clinical and toxicological aspects of ‘traditional’ (herbal) medicines adulterated with heavy metals. Expert Opinion on Drug Safety, 4(4), 769-778. http://doi.org/10.1517/14740338.4.4.769
(10) Fong, S.Y., Wong, Y.C., Xie, C., & Zuo, Z. (2015). Herb-drug interactions between Scutellariae Radix and mefenamic acid: Simultaneous investigation of pharmacokinetics, anti-inflammatory effect and gastric damage in rats. Journal of Ethnopharmacology, 170, 106-116. http://doi.org/10.1016/j.jep.2015.04.036
(11)Bunce, L. (2011). Herb-drug interactions [Lecture Notes]. Montpelier, VT: Vermont Center for Integrative Herbalism.
(12) Gardner, Z., & McGuffin, M. (Eds.) (2013). American Herbal Products Association’s botanical safety handbook. Boca Raton, FL: CRC Press.
(13) Ody, P. (2000). Complete guide to medicinal herbs. New York: Dorling Kindersley.
(14) Larson, A.M., Polson, J., Fontana, R.J., Davern, T.J., Lalani, E., Hynan, L.S., … Lee, W.M. (2005). Acetaminophen-induced acute liver failure: Results of a United States multicenter prospective study. Hepatology, 42, 1364–1372. http://doi.org/10.1002/hep.20948
(15) FDA’s drug review process: Ensuring drugs are safe and effective. Retrieved from https://www.fda.gov/drugs/resourcesforyou/consumers/ucm143534.htm
